Buzet

Buzet je grad u unutrašnjosti istarskog poluotoka, smješten na osamljenom vapnenačkom brežuljku u širokoj dolini rijeke Mirne koja je sa svih strana okružena brežuljcima.

Povijest

Naseljen još od prapovijesti, u antici je bio samostalna peregrinska zajednica (Piqventvm), o čemu svjedoče i rimskodobne žarne nekropole pronađene na Fontani podno staroga grada i Pintoriji, te mnogi antički kameni spomenici. Pad Rimskog carstva uzrokovao je drastične promijene u načinu života, što potvrđuju i grobni nalazi doseljenog slavenskog i barbariziranog romanskog stanovništva iz VII. i VIII.st. na Mejici podno Buzeta, Zajčjem brču kraj Veloga Mluna i Mejici kod Drobežije (Sovinjak). U bizantsko je vrijeme utvrđeno mjesto (kula) koje se spominje i na Rižanskoj skupšitni 804.g. Do 1102.g., kada je pripao akvilejskom patrijarhu, bio je pod vlašću cara Henrika IV, markgrofa Ulrika i njegova sina. 1421. godine prelazi pod vlast Mletačke republike koja 1511. godine u njega smješta sjedište Rašporskog kapetana, vojnog upravitelja koji vrši izvršnu i sudsku vlast na razini mletačke Istre. Gradsko tkivo je u vrijeme Mlečana doživjelo značajnu preobrazbu: za renesanse obnovljene su i ojačane zidine, sagrađene kule, monumentalna gradska vrata, izvedeni su mnogi komunalni radovi (Mala šterna, Fontik), izgrađen je i niz gradskih palača te kuća obrtnika i trgovaca. Početak svjetovne barokne izgradnje obilježava Palača Bigatto (1639.g.).  Iz razdoblja do pada Mletačke republike (1797.) potječu i barokni vrtovi, Palača Bembo, crkva Uznesenja Marijina i trg sa baroknom cisternom. Tijekom XIX.st. grade se velika, tzv. Klasicistička palača (Palača Moretti), uređuje se šetalište na Loparu s nizom klasicističkih kuća i lapidarijem u jugozapadnoj kuli i šetalište Šotojorta ispod baroknih vrtova, od Velikih do Malih vrata. Od povijesnih događaja koji su označili ovaj kraj treba spomenuti gradnju željezničke pruge (1874. - 1876.g.) za vrijeme Austrijske, te Istarskog vodovoda (1930- - 1940.g.) za Talijanske uprave.

 

Zavičajni muzej je otvoren 1961. godine i nalazi se u drevnoj palači Bigatto, dovršenoj 1639. godine, u buzetskoj starogradskoj jezgri. U njemu se čuva vrijedna arheološka, etnografska, kulturno - povijesna, umjetnička i druga građa važna za Buzet i Buzeštinu. Za posjetitelje su otvorene arheološka zbirka s lapidarijem, etnografska zbirka u kojoj su izloženi različiti poljodjelski alati, stara buzetska kuhinja, narodne nošnje Ćićarije i Buzeštine i tkalački stan, ostavština Slavomira Cerovca - Mira Blažinčića, izložba o antifašističkoj borbi Buzeštine i o glagoljici, te galerijski prostor u kome se održavaju likovne i druge povremene izložbe. U dislociranim prostorima u starome gradu otvorene su i stara gradska kovačnica, pekara, radionica za izradu češljeva od roga, zbirka vatrenog i hladnog oružja iz ostavštine Slavomira Cerovca.

 

Kaštel

Petrapilosa

Iznad doline rječice Bračane, na 119 m. nadmorske visine, uzdiže se srednjovjekovna utvrda Petrapilosa (tal. Pietrapelosa), poznata još pod nazivima Kostel ili Kosmati kaštel.

 

Kaštel Petrapilosa

Arheološki ostaci svjedoče u kontinuitetu ljudske prisutnosti još od prapovijesnog doba, kada se na prostoru utvrde vjerojatno nalazilo gradinsko naselje, dok neki nalazi pokazuju da se u rimsko doba mogla nalaziti utvrda koja je kontrolirala promet uz riječni tok. U pisanim se izvorima utvrda prvi put spominje u X. st. kada patrijarh Rodoald poklanja porečkoj Crkvi utvrdu Ruin, koju su porušili Slaveni i barbari. Izvori iz XI. stoljeća pokazuju da utvrda tada pripada akvilejskoj Crkvi. Kao vazali akvilejskih patrijarha, utvrdom tijekom XIII. i XIV. upravlja obitelj koja prisvaja ime utvrde, a njihov prvi poznati član je Vulginius de Petrapilosa. Godine 1421. Pietrapilosa zajedno s Buzetom i Oprtljem potpada pod upravu Mletačke Republike. Koparsko-piranski plemić Nicolo Gravisi, zbog zasluga u otkrivanju protumletačke urote, 1440. dobiva utvrdu koja će ostati u njihovom posjedu do 1869. U dvadesetim godinama XVII. st. kaštel je uništen u požaru te nije više obnavljan, nakon čega je vjerojatno u potpunosti napušten, iako se u crkvici sv. Marije Magdalene, koja se nalazi u sklopu utvrde, služba održavala sve do 1793.

Utvrda se nalazi na strateški veoma dobrom položaju jer je s tri strane okružena strmim padinama i liticama te je do nje moguće doći samo sa zapadne strane. Tlocrt utvrde slijedi uski vrh brežuljka te se pruža u smjeru istok-zapad. Dva su osnovna djela utvrde: središnji i vanjski korpus. Središnji korpus čine glavna kula, palas te unutarnje dvorište s jedva vidljivim ostacima nekadašnjih pomoćnih zgrada, dok je vanjski korpus opasivao središnji sa svih strana osim s južne. U vanjskom dvorištu, koje se smješteno na istočnoj strani utvrde, također se nalaze ostaci pomoćnih zgrada, a na sačuvanim dijelovima istočnog i južnog zida vanjskog dvorišta nalazi se krunište s merlaturama (grudobranom). Crkvica sv. Marije Magdalene, ima značajke romaničke sakralne arhitekture, a prilikom arheoloških istraživanja pronađeni su fragmenti fresaka, na kojima se nalaze glagoljski grafiti, koji datiraju u 15 i 16. st.

Posjetite naše manifestacije

 
 
 

Kaštel Petrapilosa sutra...

Rekonstrukcija i uređenje te stavljanje u potpunu funkciju Kaštela Petrapilosa obuhvaća radove rekonstrukcije, sanacije i opremanja dvorca Petrapilosa. Radovi će obuhvaćati sanaciju postojećih zidina središnjeg dijela korpusa Kaštela i dvorišta palasa radove rekonstrukcije i konzervacije vanjskih zidina, vanjskog dvorišta i pristupnog puta u sklopu cjelovite revitalizacije Kaštela te radove na prezentaciji utvrde. Po završetku radova, planirano je opremanje najsuvremenijom multimedijalnom tehnologijom te ostalom opremom za provedbu manifestacija i evenata u kaštelu. 

​Rezultati 

Obnovljeno i sanirano 1 zaštićeno pojedinačno nepokretno kulturno dobro registrirano u Registru kulturnih dobara Ministarstvo kulture RH (Kaštel Petrapilosa) s oznakom Z-3994 koji obuhvaća sadržaje za posjetitelje i to:

  • prostor unutrašnjeg dvorišta s malom binom za održavanje kulturnih, turističkih i edukativnih sadržaja

  • prostor vanjskog dvorišta s velikom binom s garderobom i spremištem za održavanje kulturnih, turističkih i edukativnih sadržaja

  • izložbeni prostor unutar kaštela za prezentaciju povijesnih događaja vezanih uz kaštel

  • uređen pristup svim etažama u prostoru palasa i zapadne kule (šetnica) s vidikovcem

  • crkvica Sv. Marije Magdalene u kojoj će se smjestiti dio multimedijalnih sadržaja za posjetitelje

Kroz projekt će se osmisliti...

INTERAKTIVNE
PROJEKCIJE
INFO
POINT
ŽIVI
VITEZ
 

Izradu internetske stranice sufinancirala je Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj